Tumačenje Pravila FSR-a (1.)
Uvod
Ono što ću vam ja govoriti, već smo više puta u nekom obliku, više ili manje čuli. No kaže se da je ponavljanje majka znanja, pa neće biti zgorega da nešto opet čujemo i obnovimo, možda s malo drugačijeg kuta.
Pravo tumačenja Pravila, zapravo, pripada Svetoj Stolici i stoga ću najmanje govoriti ono što bih po svojoj pameti znao ili izmislio - gotovo ništa. Uglavnom ću se služiti raznim mislima koje sam čuo ili pročitao..., a ako i dodam nešto to će biti neki primjeri, sa svrhom da se bolje razumije bit.
Što imamo a da nismo primili? Malo toga! Mnogo toga dugujemo drugima, na kraju Bogu najviše, jer njegova milost i ljubav stoji iza svakog dobra, jer je najviše dobro sam Bog. Može se desiti da sam nešto krivo razumio ili krivo čuo, krivo pročitao, pa mogu, razumije se, u nečemu i pogriješiti ali zato ste vi tu da me ispravite, dopunite i da skupa dođemo bliže istini.
Trebalo bi govoriti o Pravilu FSR-a, pokušati ga tumačiti...
Ali najprije, čini mi se, bilo bi dobro odgovoriti: Zašto, zapravo, imamo Pravilo? Zatim protumačiti neke pojmove, i reći nešto kao uvod u tumačenje samog Pravila. Dakle, sve što danas kažem, to su uvodne misli, da bi bolje razumjeli o čemu govorimo kad se poslije Pravilo bude konkretnije tumačilo.
Zašto imamo Pravilo?
Sveti Franjo i njegovi prvi drugovi, svojim su primjerom i propovijedanjem u mnogim vjernicima svoga vremena probudili želju za evanđeoskijim načinom života. Mnogi su bili toliko oduševljeni da su se željeli odreći bračnoga života. Budući da ne bi bilo dobro da baš premnogi žive u celibatu, sv. Franjo se morao mnogo truditi da ih odvrati od toga. (Danas je npr. drugačija situacija – treba poticati na duhovna zvanja jer stagniraju, ali i brak je u krizi...)
Na kraju je sv. Franjo obećao tim ljudima dati neke upute pomoću kojih će moći postići svoj cilj, a da ipak ostanu u obiteljima i bave se svojim poslovima.
Prema današnjem općem mišljenju ove upute se nalaze u tzv. «Pismu svim vjernicima» o kojem će još biti riječi.
Te upute Franjo im je dao da bi, današnjim riječnikom rečeno: da bi, teoriju primjenili u praksu!
Svi znamo na primjer da je potrebno da se mi kršćani međusobno ljubimo. To je onako općenito teoretski rečeno i svatko to razumije ali u praksi je to drugačije.
Ali kad se kaže npr.: potrebno je pomoći siromahu ili potrebno je oprostiti uvredu, potrebno je pohoditi bolesnika, to su već malo jasnija i praktičnija načela koja ostvaruju ono kad u teoriji kažemo da se mi kršćani trebamo međusobno ljubiti.
Druga stvar je ta što mi svi kao ljudi nakon nekog vremena osjetimo zamor, pa nas pravilo podsjeća na ovu ili onu dužnost.
(npr. svi znamo da kao kršćani trebamo ići u crkvu na misu. Netko međutim shvati da treba ići u crkvu svakog Božića, netko ide i češće, pa i svakog Uskrsa i na Veliku Gospu, a mi znamo da nas Božje i crkvene zapovjedi podsjećaju da trebamo ići na misu svake nedjelje i na zapovijedane blagdane.)
Tako nas i naše pravilo, koje podupire autoritet Crkve, podsjeća na razna načela i propise, bilo duhovne ili organizacijske naravi, a sve to skupa pomaže nam da na praktičniji i nama bliži i jasniji način živimo evanđelje.
Sve ovo što je do sada rečeno ukratko je sadržano u našem najnovijem službenom nazivu, a to je: FSR. (Franjevački Svjetovni Red). (Te tri riječi:)
Franjevački: jer nastojimo ići putem savršenosti po primjeru i nauku sv. Franje. Vodi nas isti duh i zauzetost za život po evanđelju.
Svjetovni: Živimo u svijetu ostajući u svojim obiteljima, baveći se svojim poslovima u svjetovnim okolnostima.
Red: Mi nastojimo živjeti po evanđelju i propisima Crkve, a takav život nam približava Pravilo koje je poduprla Crkva koja nam time pomaže i osvjetljava put za postizanje sve većeg rasta u ljubavi.
I sve to u jednoj rečenici: pozvani smo, tamo gdje jesmo - živjeti Evanđelje na način svetog Franje.
Još nešto o raznim pravilima FSR-a
Kroz povijest je FSR imao nekoliko pravila. Budući da su se mijenjali običaji, mentalitet i povijesne prilike bilo je potrebno odgovoriti novonastalim prilikama. (slika evolucije broda! Vidi na kraju!)
To je slično kao kad, na općem planu, Crkva (veliki brod!) sazivanjem Koncila nastoji odgovoriti novim zahtjevima vremena. Tako znamo da je kroz povijest Crkve bilo raznih koncila na kojima se nešto mijenjalo u skladu sa zahtjevima novih vremena. Zadnji veliki crkveni koncil bio je II Vatikanski koncil.
Slično je bilo i u FSR-u koji je tijekom vremena imao razna pravila.
Čini se da u strogom smislu riječi (u smislu zbirke propisa i načela), sv. Franjo nije pisao neko posebno pravilo za svjetovnjake. Međutim, smatra se da je u širem smislu, Pismo svim vjernicima, kraći oblik, koji mi danas imamo kao uvod u Pravilo FSR-a, naše najstarije Pravilo. Sada još spomenimo ostala Pravila kroz povijest:
To su Pravilo iz 1221. god. nazvano «Memorijale», koje je papa Grgur IX, inače veliki prijatelj sv. Franje, preradio 1228. godine.
Zatim Pravilo pape Nikole IV, koji je bio franjevac, iz 1228. godine. Ovo pravilo je praktično ostalo na snazi kroz punih 600 godina, sve do pape Leona XIII, koji je također volio FSR, i koji je odobrio 1883. zadnje pravilo prije ovog današnjeg. Budući da su slijedile velike promjene u crkvi i u svijetu, 1957. su izdane nove Konstitucije ali su se pokazale nedovoljnima jer je par godina kasnije sazvan Drugi vatikanski sabor i još za vrijeme ali i poslije Koncila, dozrelo je vrijeme i uvjerenje da se obnove Pravila.
Tako je 1966. godine započela obnova zakonodavstva FTR-a. Proces pripreme trajao je desetak godina. Kroz to vrijeme održani su mnogi sastanci na svim nivoima, dati su i razmotreni mnogi prijedlozi, primjedbe, dotjerivanja, da bi na kraju oci generali odobrili konačnu verziju teksta i podnijeli ga Svetoj Stolici koja ga je apostolskim pismom «Serafski Patrijarh» pape Pavla VI, dana 24. lipnja 1978. – odobrila. I tako imamo naše, današnje, Pravilo.
Dakle, ta razna pravila da ukratko ponovimo: «Pismo svim vjernicima» (da se poslužimo slikom: izdubljeni balvan, balvan je evanđelje, odnosno važni dio evanđelja, a sv. Franjo ga je izdubio, odnosno produbio), zatim «Memorijale» iz 1221. (drveni brod na vesla), zatim Pravilo pape Nikole IV koje traje praktično 600 godina (drveni brod na jedra), zatim Pravilo pape Leona XIII (parni brod), i na kraju današnje Pravilo (moderan prekooceanski brod), koje je 1978. odobrio papa Pavao VI a koje ima svrhu: Prilagoditi FSR zahtjevima novih vremena.
To su bile uvodne misli a slijedeći put ćemo započeti govoriti konkretno o današnjem Pravilu koje u Predgovoru ima «Pismo svim Vjernicima».
Tumačenje Pravila FSR-a (2.
Zadnji put smo govorili o tome zašto imamo Pravilo i odgovorili ukratko: da bismo lakše, tamo gdje jesmo, a na to smo i pozvani - mogli živjeti Evanđelje na način svetog Franje.
I još smo govorili o raznim pravilima FSR-a, pa da ukratko ponovimo: «Pismo svim vjernicima» (sjetimo se usporedbe: izdubljeni balvan, balvan je odabrana građa iz Sv. Pisma koju je sv. Franjo izdubio, odnosno produbio), zatim, «Memorijale» iz 1221. (drveni brod na vesla), potom, Pravilo pape Nikole IV koje traje praktično 600 godina (drveni brod na jedra), zatim, Pravilo pape Leona XIII (parni brod), i na kraju današnje Pravilo (moderan prekooceanski brod), koje je 1978. odobrio papa Pavao VI a koje ima svrhu: Prilagoditi FSR zahtjevima novih vremena.
I tako smo došli do današnjeg Pravila. Zadnji put smo rekli da ćemo danas započeti govoriti o našem Pravilu koje u Predgovoru ima «Pismo svim vjernicima»
Dakle, od čega se sastoji današnje, obnovljeno Pravilo?
Od 3 glavna dijela: Najprije imamo predgovor, zatim Pravilo i na kraju završni blagoslov.
Sada ćemo nešto reći o predgovoru:
Predgovor
Rekli smo zadnji put da u strogom smislu riječi (u smislu zbirke propisa i načela), sv. Franjo nije pisao neko posebno pravilo za svjetovnjake. Međutim, smatra se da je u širem smislu, Pismo svim vjernicima, kraći oblik, koji mi danas imamo kao uvod u Pravilo FSR-a, naše najstarije Pravilo.
Nažalost, neki tekst propisa koji je napisao ili izrekao sv. Franjo za nas svjetovnjake – nemamo. Ali imamo tu zbirku misli i pouka nazvanu «Pismo svim vjernicima». Te misli i pouke, smatra se, sv. Franjo je držao kršćanima s kojima je bio duhovno povezan.
Imamo dvije verzije «Pisma svim vjernicima». Duži oblik, kažu stručnjaci, nije izvoran a kraći oblik bi po pravilima kritike bio od sv. Franje i već smo rekli, to je onaj koji mi danas imamo kao uvod u naše Pravilo. I još kažimo da taj kraći oblik ne nosi naslov «Pismo svim vjernicima» nego «Pobudnica sv. Franje pokorničkoj braći i sestrama».
(Da se opet poslužimo našom slikom iz povijesti pomorstva: kao što je modernom brodu dodan čamac za spašavanje tako je našem novom Pravilu, kao uvod, odnosno predgovor, dodan onaj Franjin čamac, rekao bih isto «za spašavanje», koji nosi naslov, rekli smo: «Pobudnica sv. Franje pokorničkoj braći i sestrama»)
Ova pobudnica podijeljena je na dva dijela: u prvom dijelu se obraća onima koji čine pokoru a u drugom dijelu onima koji ne čine pokoru. Ta je pobudnica karizmatična i preko nje nam zapravo govori Franjin duh i Duh Sveti. Stoga ćemo je se prisjetiti i pročitati! (vidi: Pravilo i Generalne konstitucije FSR-a, Zg., 1995. str. 17-19.)
Umjesto komentara pobudnice, kojeg zapravo i ne treba jer govori sama po sebi, kao zaključak sjetimo se zgode kad je Isus hodao po vodi i kad je pozvao Petra (pročitati: Mt 14,21-33).
Na riječ Isusovu: «Dođi!», Petar je zakoračio i počeo hodati po vodi, ali kad je spazio vjetar, preplašio se i počeo tonuti jer, kako mu je Isus rekao: «Malovjerni, zašto si posumnjao?» Dakle, Petar je posumnjao, nije vjerovao ili nije dovoljno vjerovao!
To je često i naša situacija: zakoračimo, povjerujemo, ali i posumnjamo i počnemo tonuti. To se može dogoditi općenito u vjerskom životu ali i s obzirom na naše Pravilo i naš poziv. Ako nekad posumnjamo u nas ili druge, u naš način života, izgubimo se ili slabo razumijemo, odnosno posumnjamo u put kojim idemo, te počnemo tonuti – sjetimo se jednog od čamaca za spašavanje, a to je upravo i ova Pobudnica koja je dodana kao Predgovor našem Pravilu.
Sv. Franjo je u šumi biblijskih tekstova pronašao ponajbolju građu, produbio je i od nje načinio čamac da možemo ploviti. Tu je možda izrečena ona bit koja je i najvažnija za naš život.
Sjećam se pokojni fra Ivo P., negdje godinu dana prija smrti na jednoj duhovnoj obnovi, ali i u osobnom razgovoru, znao je reći da se njegov život i razumijevanje cijele vjere i svega što u Bibliji piše, svodi otprilike na one riječi koje govore o tome kakvi smo prema bratu čovjeku... Druga strana iste medalje je naš odnos prema Bogu, to je povezano.
Drugim riječima, na neki način, uvjet da ispravno ljubimo naše bližnje je naša ljubav prema Bogu, a opet kako ljubimo Boga pokazujemo time kakav je naš odnos s bližnjima, tj. kako ljubimo ljude.
A što je ljubav Božja, Ivan u svojoj Prvoj Poslanici (1 Iv 5, 3-5) ovako, pišući, odgovara:
«Ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi njegove nisu teške. Jer sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda što pobjedi svijet: vjera naša. Ta tko to pobjeđuje svijet ako ne onaj koji vjeruje da je Isus Sin Božji?»
Tako piše Ivan – vjerom pobjeđujemo!
Mi se možda pitamo kako drugi vjeruju, žive..., i možda nehotice uspoređujemo naše živote s drugima, ili prosuđujemo tuđe postupke... Međutim, ima jedna izreka koja kaže: Ako želiš promijeniti svijet, počni od samoga sebe! ; sjetimo se kako je gorušičino zrno sićušno..., a naraste veliko stablo...! ; vjera je , pogotovo u početku kao to vrlo malo gorušičino zrno!
(Npr. jedan je svećenik je htio osnovati red ali za vrijeme života nije imao ni jednog sljedbenika. Ipak je Crkva prepoznala njegovo djelo i nakon smrti je proglašen svecem...; ili tko bi rekao, u vrijeme kad je Isus skupa s razbojnicima završio na križu, da će uskrsnuti i da će oživjeti, rasti i širiti se kršćanska vjera...; ima mnogo takvih primjera...)
Potrebno je vjerovati i kada je teško, kada su oluje, kada pušu jaki vjetrovi!
I na kraju, sve to izrečeno i pročitano iz Pobudnice i iz Sv. Pisma, vjerujem, sv. Franjo je jako duboko shvatio i na neki način ta baština je stigla i do nas danas da se, u vrijeme oluje, kad počnemo tonuti, kad nam je vjera uzdrmana – ipak možemo uhvatiti za ruku koja će nas spasiti. Isus nam uvijek pruža ruku, pa i tako da u takvim trenucima možemo, «ući u lađu i vjetar će se smiriti» – to jest, ući u sebe tako da, možda, pročitamo tu Pobudnicu, razmatramo i razmišljamo o njoj, pustimo da nam ona govori, a ona će nam na jednostavan, jasan način, pomoći da raspršimo sumnje, da se skoncentriramo na ono bitno, i ne potonemo nego, u novom svijetlu, s novom nadom, ojačanom vjerom i obnovljenom ljubavlju, nastavimo i dalje hodati i ploviti morem života.
Danas smo govorili o «čamcu» tj. o predgovoru pravila, a slijedeći put ćemo početi govoriti o «brodu» odnosno o tekstu pravila.
MALI OSMJEH
Jeste li se danas nasmijali? Ne mislim samo: jeste li čuli neki dobar vic, nego: je li se na vašem licu pojavio osmijeh? Možda vam se to čini nebitnim, ali nije. Rekao bih da je osmijeh vrlo usko povezan sa samom bîti kršćanstva, a to je ljubav prema Bogu (svim srcem) i prema bližnjemu (kao prema sebi samome). Osmijeh je naime na licu vidljivi izraz zadovoljstva, sreće, smirenosti, nutarnje ravnoteže, gotovo blaženstva. Kad se nekomu obraćamo s osmijehom, priopćavamo mu svoju dobrohotnost i blagonaklonost, izražavamo dobrodošlicu i radost susreta, poklanjamo mu svoju pažnju. Ima li što nevinije od osmijeha maloga djeteta ili čarobnije od osmijeha voljene osobe? Čovjek se nekako puno ugodnije osjeća i kad ga konobar u restoranu ili prodavačica u trgovini dočekaju s osmijehom.
A tako smo često namrgođeni i neljubazni. Katkad bi samo mali smiješak i srdačan pozdrav prekinuo svađu ili otopio led šutnje među ljudima! Pa zašto smo onda tako škrti u darivanju nečega što nas čini ljepšima izvana i iznutra? Naravno da ne treba glumiti osmijeh i znam da su vremena teška, da svi imamo svojih briga i da je situacija daleko od one kakvu bismo željeli. Ali tim više bismo se trebali ponašati kao vjernici i imati pouzdanja u Boga: osmjehnuti se najprije Njemu i pristupiti Mu iskreno, a zatim svojim bližnjima, obitelji, onima s kojima zajedno slavimo nedjeljnu euharistiju i iščekujemo Božje rođenje. Upravo na misi ne bismo smjeli biti mrki i ukočeni, nego radosno slaviti, izmirivši se prethodno s braćom i sestrama, ne dopustivši da nas svladaju životne brige. Jer, kako reče psalmist: »Ja vjerujem i kada kažem: nesretan sam veoma.«
Pokušajmo se ovog došašća nasmiješiti barem jednoj osobi više nego dosad: možda je to mama ili tata, možda sin ili kći, muž ili žena, susjed ili kolega s posla. Ili možda onaj tko je pokraj nas na misi. Isus će nam uzvratiti, vjerujte. »Jer, što god učinite jednome od ovih najmanjih...«
Tumačenje Pravila FSR-a (3.)
Tekst Pravila
Tekst Pravila sastoji se od 3 poglavlja koja ukupno imaju 26 članova.
Prvo poglavlje govori o velikoj franjevačkoj obitelji u kojoj se nalazi i FSR.
Drugo poglavlje govori o načinu života FSR-a.
Treće poglavlje govori o životu zajednice tj. kako je organiziran život u FSR-u.
Na kraju je i završni blagoslov.
Danas ćemo započeti govoriti o Prvom poglavlju, ali najprije nekoliko općih načela o samom tekstu Pravila.
Tekst Pravila je praktičan i lagan za čitanje. U svakom članu koji sadrži neki propis, sadržana je i određena duhovna poruka. Sam tekst sadrži samo ono bitno. Pojedinosti su razrađene u Konstitucijama i Statutima. Samo Pravilo, koje, rekli smo, sadrži ono bitno, potrebno je kako bi FSR u cijelom svijetu imao jednu čvrstu okosnicu i kako bi sačuvao svoju fizionomiju.
Tekstovi i propisi u člancima Pravila, sami po sebi ne obvezuju pod grijeh, ali ih ne bi smjeli shvatiti samo kao neke obične pobude, već ih trebamo nastojati primjeniti u život. Možemo reći da ih trebamo nastojati shvatiti i kao duhovne poruke, od kojih su neke još možda kao sjemenke, ali koje trebaju u svima nama izrasti i donijeti dobre plodove.
Tekst Pravila, dakle, razdijeljen je na 3 poglavlja, i radi lakšeg snalaženja svako poglavlje razdijeljeno je na članove koji su označeni brojem.
Prvo poglavlje
Prvo poglavlje govori o velikoj franjevačkoj obitelji koja se na razne načine i u raznim oblicima očituje u Crkvi. Sve te franjevačke obitelji – među kojima je i naš FSR – imaju zajednički cilj, a to je, da zajedno rade na tome da karizma sv. Franje bude što djelotvornija u Božjem narodu.
Sada ćemo pročitati Čl. 1.
U tom članku imamo naglasak na duhovne obitelji u Crkvi, među kojima je i franjevačka obitelj.
Duhovne obitelji u Crkvi
Prvi dar koji se daje vjernicima je Duh Sveti. Na blagdan Duhova mi, zapravo, slavimo rođenje Crkve. Duh Sveti izgrađuje, oživljuje i sjedinjuje Crkvu u zajedništvu i služenju. Također Duh Sveti daje Crkvi razne druge darove. Neki od darova su i Duhovne obitelji, koje su veliko bogatstvo za Crkvu.
Bog od vremena do vremena, u svojoj Crkvi podiže ljude, svece, koji su kao svjetionici na hridini, znakovi dani nekom vremenu, što pokazuju put kojim treba ići. Takvi sveci, posebne osobnosti i obdareni izvanrednim darovima, obično su osnivači, začetnici, neke duhovne obitelji kojoj su utisnuli svoj osobiti pečat ili duhovnost. Tako su nastale mnoge duhovne obitelji koje se obično vežu, kao uz središte, uz velike redovničke zajednice. Tako su kroz povijest nastali: benediktinci, isusovci, franjevci, salezijanci, karmelićani i mnoge druge redovničke zajednice, uz koje se onda vežu duhovne obitelji. Duhovne obitelji su velika pomoć crkvi u svim vremenima, ali osobito u teškim vremenima. Svako vrijeme ima svoje specifičnosti i svoje teškoće, a duhovne obitelji su na neki način odgovor na te specifičnosti i teškoće.
Kao primjer: u današnje vrijeme koje je obilježeno velikim razlikama bogatih i siromašnih, sjetimo se, Bog se poslužio karizmom Majke Tereze i u Crkvi podigao novu redovničku zajednicu i duhovnu obitelj koja pomaže najsiromašnijima od onih koji su siromašni.
Evanđelje nas poziva da budemo «mudri po Duhu». Trebamo nastojati služiti jedni drugima, biti kao djeca. Jedan svećenik, franjevac, je rekao da su danas ljudi zaraženi ohološću - (npr. imam ljepši auto, više novaca, bolji stan, bolju kuću, više djece, moja su djeca pametnija, imam ljepšu ženu, bolji posao, višu školu, više znanja, bolje odijelo... i što sve ne?...Mogli bi dodati da smo ti ljudi svi mi, razumije se, netko više netko manje, jer, tko je bez grijeha? To sve mogu biti skliska područja i put u oholost – a put u oholost je put u smrt!
Taj spomenuti franjevac je naveo i jedan primjer iz života sv. Franje: «Tražite od mene recept sreće? Ne tražite od mene, kaže Franjo... Odgovor je u Evanđelju: Neka vas Duh Sveti pouči – svaki dan. Pođite putem služenja...(to nije lako ali, čini se, jedini odgovor, i danas, na zarazu oholosti).
Franjevačka obitelj
Među mnogobrojnim duhovnim obiteljima, Duh Sveti je u Crkvi podigao i obitelj sv. Franje Asiškoga.
Krist je pozvao Franju da obnovi njegovu Kuću, a to je Crkva. Bog mu je objavio da u toj Crkvi mora živjeti «po sv. Evanđelju», skupa s braćom koju mu je Gospodin dao. Tako je Franjo ustanovio Prvi red.
Sveta Klara je pod vodstvom sv. Franje osnovala Drugi red, red sestara koje su željele ići istim putem evanđeoske savršenosti, to su Klarise.
I na kraju, u vrijeme sv. Franje, mnogi muževi i žene bili su privučeni primjerima franjevačkog života i propovijedanja. Osjetili su se pozvani na evanđeoski pokornički život. Sv. Franjo je za njih pronašao stil života, takav, da su i dalje ostali u svojim kućama i zanimanjima. Tako je nastao «red pokorničke braće i sestara» koji se do nedavno nazivao Treći red, a danas se naziva FSR.
Tijekom više stoljeća, ova tri reda su se razgranala u razne ogranke. Danas postoji preko 200 ustanova, redovničkih i svjetovnih, koje sv. Franju smatraju utemeljiteljem i duhovnovnim vođom.
Svi ti raznoliki ogranci i oblici u franjevačkoj obitelji imaju isti ideal i isti duh, tj, jedan cilj kojem teže svi njeni članovi, a to je: da idu za Kristom stopama sv. Franje i tako uprisutnjuju i danas njegovu karizmu.
Naravno, kao i u svakoj obitelji, nemaju svi članovi iste odgovornosti i službe ali imamo razne darove, jedan ovakav drugi onakav, te se međusobno upotpunjujemo i odgovorni smo, svatko na svoj način, jedni za druge, za svagdašnji život i napredak cijele franjevačke obitelji.
web stranica: www.svetifrane.org ili www.mali-brat.com
Knjižnica, E-mail:
knjiznicasvfrane@hi.t-com.hr
fra Drago Ljevar, uređuje stranicu, 
098 337-001, E-mail:
drago.ljevar@si.t-com.hr
: FRANJEVAČKI SVJETOVNI RED U SV. FRANE Izabrao je novo vodstvo 10. ožujka 2012. Sjednici je bio prisutan i fra Andrija Bilokapić duhovni asistent. Od sada se zovu novim imenom OFS (Ordo fratres seculoru). Ovo je novi naziv u cijelom svijetu pa i u Hrvatskoj, odnosno Šibensko-Zadarskoj regiji. Poslužiteljica bratstva je nova (stara jer joj je mandat produžen na tri godine) Zvjezdana Rados, zamjenica Verica Uglešić, učiteljica Anđelka Ivanković, tajnica Ljiljana Ilić, animator Ivana Perić i blagajnica Meri Škunca. Više u foto i audio prilozima: 
: 
: 
: 
